Spremajući se na jedan veliki koncert u Arenu Zagreb probijala sam se kroz gomilu ljudi i blagu euforiju. U toj gomili koja me okruživala pažnja mi je pobjegla na obitelj u prolazu; majka i otac oko 35 godina, dječak 4 i curica 6. Dječak sav razigran skakutao je po zidiću, a curica ga je, istina malo nespretno, pokušavala pratiti.
„Marko, prestani se penjati! Pasti ćeš, razbiti glavu, a ja te neću voziti u bolnicu. Sam ćeš si biti kriv.” Majka se naglo okrenula prema djevojčici kako joj ništa ne bi promaklo: “Majo, ne glupiraj se, barem si ti velika cura. Majo, ne penji se i ti, noge ćeš polomiti!“ majka je već lagano vrištala. Otac je povukao Marka za ruku, dječak je jedva zadržao ravnotežu tresnuvši sa zidića na pod. Maja je dotrčala i mamu primila za ruku. Djeca su pokušavala pratiti hod roditelja, pognute glave, a na licima im je pisalo: „Znamo da ćemo biti kažnjeni jer smo počinili kažnjivo djelo.“
Roditeljstvo je… Što je roditeljstvo? Obveza, dužnost, želja, ljubav, radost, hobi, neizbježnost, svrha, nauka…..
Koju god da definiciju odaberete za sebe kao roditelja jedno je sigurno, svaka od njih ima dvije strane; kada nam je lakše biti roditelj i kada nam je teže biti roditelj; kada uživamo u roditeljstvu i kada smo pritisnuti svom težinom koju ono nosi.
Često puta u razgovoru s roditeljima čujem: „Ne želim biti kao moja majka. Ne želim tražiti od njega da bude doktor kao što je to moj otac tražio od mene. Ne želim činiti iste greške kao moji roditelji. Želim svome djetetu pružiti svu ljubav koju ja nisam dobio od svoga oca. Želim svom sinu priuštiti sve ono što ja nisam imala…..“
U nastojanju da zadovoljimo sve te svoje želje i ciljeve koje smo si postavili, gledajući kroz svoju percepciju roditeljstva, često zaboravljamo na djecu. Zaboravljamo na ono najvažnije i zapravo jedino bitno; dopustiti im da oni žive život.
Marko će, zato što je pametno dijete, naučiti da nije dobro penjati se i istraživati sposobnosti svoga tijela jer će pasti i završiti u bolnici. Maja već sada zna da je velika curica i da se ne treba glupirati i biti nestašni dječarac kao njezin brat. Marka će, kada krene u školu, brižni roditelji upisati na atletiku. Silno će se ljutit na njega jer ima odlične predispozicije da bude pravi atletičar, a nikako da se riješi straha od visine. Maja će krenuti na dramsku, odlična je glumica no samo kada ju nitko ne gleda. Kada ima publiku zna da mora biti dobra djevojčica i ne glupirati se, a gluma je, na njenu žalost, puna glumatanja i glupiranja. Brižni roditelji ne razumiju od kuda toliki sram pred publikom.
Ja sam roditelj, vrlo brižan roditelj. Od silne brige često puta moram jako žmiriti, začepiti uši, stišati sve alarme u glavi i zanemariti divljanje srca. Sve to da bih svom sinu dozvolila da pada i da se diže, da bude tužan i da se smije, da se ljuti ne mene i da me grli. Nastojim da sam tu kada treba da mu povijam rane, brišem suze i radujem se njegovoj sreći.
***
Dopustimo li svojoj djeci da žive, da život nesmetano teče kroz njih, djeca će nam biti zahvalna i nagraditi nas najvećom mogućom nagradom. Ljubavlju!
S ljubavlju roditelja i djeteta, Nataša Marković
Plesna Proslava 